no
6/Dvorci/slider

21. мај 2015.

Dvorac Češki Šternberk - Prošlost i sadašnjost

Нема коментара
Dvorac Češki Šternberk - Prošlost i sadašnjost



U povratku iz Praga na oduševljenje svih putnika, vođa puta je rešila da nas odvede do dvorca koji nije bio u programu našeg putovanja. Pitaćete se verovatno, kako je to-tek tako - "ad hoc" - odlučeno - da se poseti zamak, jer to se ne radi baš (često), moguće da čak ne i uopšte.
Elem, u našem programu je bio planiran obilazak dvorca Karlštajn no, kada smo stigli saopšteno nam je da je on u fazi restauracije i to zadovoljstvo nam je bilo uskraćeno. Naravno da smo svi bili razočarani, ali šta je - tu je. U povratku za Srbiju, Ilona se setila da je ovaj dvorac usput, tj. na manjem skretanju sa glavnog puta i ponudila da nam nadomesti Karlštajn. Na zadovoljstvo svih putnika uspela je u nameri. Sjajna je. Preporučujem svim putnicima koji će ići za Prag da obavezno zamole vodiča, da u povratku napravi malo odstupanje od plana i skrene 3 km.od glavnog puta.
Dvorac se nalazi na putu Prag-Brno, stim što se kod mesta Šternov skreće sa glavne magistrale.
Kroz više od 760 godina dvorac Češki Šternberk (ČESKÝ ŠTERNBERK) dominira pejsažom centralnog toka reke u mirnom malom zaseoku, u predivnoj zelenoj dolini, na kosini kamenite obale reke Sazava. U vrlo je lepom prirodnom okruženju, šuma, reka, još sve smešteno u dolini, okruženo šumovitim brdašcima. Pravo mesto za odmor. I za divno čudo, još uvek nije urbanizovano previše.
Zbog svega toga jedan romantični pesnik ga je nazvao „Biser Posazave“ (Posazava je predeo oko reke).

Dvorac je sagradio 1241.godine Zdeslav Divišov koji mu je i dao ime Šternberk, u skladu sa tadašnjim običajima. Porodično aristokratsko obeležje Šternberga je zvezda (Šternberk je česki izgovor istog imena, a označava zvezdu-dvorac) i datira iz istog perioda a predstavlja grb na kojoj je osmokraka zvezda.

Jedan skoro neverovatan i zaista jedinstven aspekt Češkog Šternberga je to da zamak pripada direktnom potomku čoveka koji je sagradio dvorac, Zdeslava Šternberga.
Rani gotski stil je skoro sakriven unutar jezgra skturkture kakva je danas, produkt nekoliko različitih perioda rekonstrukcije. Arhitektura je pretrpela seriju promena, od kasnog gotskog stila na radovima na zidinama, kroz ekstravagantan rani barok u obnovi enterijera, koji ga je učinio udobnim mestom boravka.
Obilazak dvorca vodi kroz 15 bogato opremljenih soba. Prva kroz koju prolazimo je velika, raskošna „Dvorana vitezova", koja ima brojne istorijske eksponate, a zatim kroz ornamentnu "Kapelu Sv. Sebastijana". Obilazak se nastavlja do „Žute Odaje”

u stilu ranog baroka i nameštajem Luja XVI, a zatim ulazimo u „Damske odaje”. Prolazimo kroz biblioteku,

koja sadrži nekoliko hiljada knjiga, a oslikao ju je Petar Brandl, zatim kroz veliku trpezariju,

bogato opremljenu u kojoj je i kolekcija portreta važnijih članova porodice Štrenberg.
Dolazimo do antrea u orijentalnom stilu i sobe za doručak, u kojoj se nalazi kolekcija sjajnih srebrnih figurica i nameštaja sa cvetnim motivima. Oni koji su zaineresovani za genealogiju, mogu uživati u izloženom porodičnom stablu koje je napravio Jirži Šternberg. Slika prikazuje porodično stablo do petog kolena, odnosno šest generacija i ima portrete 63 člana porodice u onovremenskim odelima i uniformama.

Uvek su mi pažnju privlačili ljudi i porodice koje na razne i sebi svojstvene načine čuvaju i neguju svoje poreklo i korene. Portreti u ovoj sobi su samo dokaz u kojoj meri su negovana sećanja potomaka navedene porodice kroz stoleća.
Svi mi, posetioci dvorca možemo da osetimo atmosferu rokokoa, bidermajera, baroka. Okruženi smo mnogim umetničkim radovima u navedenim stilovima onako kako smo prolazili kroz sledeće četiri sobe. U jednoj od njih se nalazi i kolekcija lula iako je kolekcionar svog celog života bio nepušač.
„Lovačke odaje”, gde su trofeji okačeni po zidovima, zainteresovaće one koji vole lov.

Na kraju, izlazne stepenice će nas odvesti tamo odakle smo i krenuli u obilazak ovih 15 soba. Tu su 3 velika platna naslikana od strane Filipa Šternberga, koja prikazuju scene iz bitaka u XVIII, XIX i XX veku.

Upoznali smo se i sa Šternberg kolekcijom bakroreza koja je zaista jedinstvena. Istorija 30-godišnjih ratova je tema ove kolekcije. Sadrži 545 bakroreza sakupljenih od strane Jiržija Šternberga ranih godina XX veka, a ova kolekcija se smatra jednom od najznačajnijih postojećih kolekcija ove vrste.

Interesantna kolekcija istorijskih oružja, naslikanih na vrednom porcelanu i brojni primeri manjih umetničkih dela iz prošlog veka, zaokružuju obilazak.
Inače, da napomenem da je za posete i u svrhu turizma otvoren drugi sprat dvorca, tako da sve ovo što smo obišli, nalazi se na tom drugom spratu, dok je na prvom spratu porodični stambeni prostor u kome živi grof, odnosno potomak porodice Šternberg.
Mene je oduševila okolina i pogled koji se pruža na reku. U sklopu zamka se nalazi i restoran-pivnica, suvenirnica, kiosk, a mislim da čak ima i mali muzej lutaka. Ono što mi se nije baš posebno svidelo, jeste taj novi deo, koji se i ne uklapa baš nešto posebno u ostatak, boje su veštačke i ne idu lepo sa nameštajem. Zato su "Glavna dvorana", "Žuti salon", "Damski salon", biblioteka itd. zaista lepe. Sve u svemu ovaj zamak je idealan za predah nakon napornog obilaska Praga.
Ja sam u zamku kupila mapu Češke sa dvorcima, auuu koliko ih je samo načičkanih na njoj, a koliko li je samo onih koji nisu mogli biti ucrtani u mapu (koštala je3 evra)...a uzela sam i kratak vodič o samom zamku, koji je koštao oko 2e, jer priznaćete, lepo je nekad i podsetiti se gde si bio! :)

Dvorac me je iskreno opčinio i samom činjenicom da u njemu još uvek živi potomak graditelja dvorca. Ovaj užitak dugujem vođi puta Iloni i ovim putem joj od srca zahvaljujem.

Iz turističkog vodiča možemo videti istoriju dvorca kroz vekove:

- 1241. god. - Zdeslav Šternberg sagradio zamak
- XIV vek - Zidine su popravljene i izgrađene 3 kule povezane sa zamkom bedemom
- 1465. god. - Zdenjek Šternberg vodi Zelenogorski ustanak protiv kralja
- 1467. god. - Zamak pada pod naletom kraljeve vojske koju vodi Jirži Podebrady
- Oko 1500. god. - Rekonstrukcija i proširenje oštećenog zamka, poboljšan sistem odbrane, izgradnja cilindrične severne kule i Donžona.
- 1627. god. - Pobunjenici zauzimaju  dvorac
- 1670. god. - Italijanski umetnik Karlo Brentano obnavlja enterijere
- 1712. god. - Jan Vaclav umire, ne ostavljajući muškog potomka, Holicy grana loze Šternberg nestaje i zamak odlazi u posed seriji drugih porodica
- 1751. god. - Donja palata je sagrađena odmah do okružujucih zidina
- 1841. god. - Zdenjek Šternberg iz porodične loze iz Konopišta, kupuje zamak
- 1949. god. - Zamak je nacionalizovan
- 1992. god. - Zamak je vraćen u posed trenutnom vlasniku, Zdenjeku Šternbergu.

E sad, ako ste pažljivo čitali, jedna stvar možda vas zbunjuje, a to je:
Ako je Zdenjek Šternberg kupio zamak 1841. godine, a vraćen mu je 1992. i sada živi u njemu, nešto možete posumnjati da nije u redu sa godinama. On bi imao sada 174 godine. Pitaćete se da nije u pitanju njegov potomak ili je greška u godini 1841.
Pa da pojasnim: u porodicnoj lozi Šternberk je bilo više i Zdeslava i Zdenjaka. Bilo ih je i 1465.god. a verovatno i između te i 1841.god. Ovaj kome je dvorac vraćen je jedan od potomaka - Zdeněk Filip Maria Emanuel Jiří Ignatius i ima sina Filipa,  koji je rodjen 1956. god.
Nadam se, da sam vas lepo provela kroz ceo zamak, njegove sobe, istoriju... Bila je ovo simpatična priča o ovom, našim turistima manje poznatom dvorcu.

Ostale putopise iz Češke možete pročitati na sledećim linkovima:

-1. Prag - Deo 1/5 - Četvrt Grada - Novi Grad (Nové Město)
-2. Prag - Deo 2/5 - Četvrt Grada - Mala Strana (Malá Strana)
-3. Prag - Deo 3/5 - Četvrt Grada - Stari Grad (Staré Mesto)
-4. Prag - Deo 4/5 - Hradčani - Praški Dvorac (Hradčany - Pražský hrad)
-5. Prag - Deo 5/5 - Četvrt Grada - Višehrad (Vyšehrad)
-6. Karlove Vari (Karlovy Vary) - Jedinstveni Dragulj Češke

15. мај 2015.

Karlove vari (Karlovy vary) - jedinstveni dragulj Češke

1 коментар
Karlove vari (Karlovy vary) - jedinstveni dragulj Češke



Karlove vari (Karlovy vary) ili nem. (Karlsbad), u prevodu Karlova banja ili Karlovo kupatilo, sam obišla u okviru agencijskog aranžmana kao fakultativni izlet iz Praga. U izlet je bio uključen i obilazak fabrike piva Krušovice, koja se nalazi na putu Prag-Karlove vari.
Ispred fabrike  se nalaze prodajni lokali u obliku ogromnih drvenih bačvi, dok se pored puta sa obe strane prostiru polja prepuna hmelja i nekako je sav taj predeo podsećao na stara francuska sela ili možda i više na Toskanu. Ivona-nas vodič, nam je napomenula da je pivo Krušovice posebnog ukusa jer se pravi od devičanskog hmelja. Ukus i jeste nesto drugačiji, ali za mene je pivo-pivo, pa kao laik ne mogu da nešto više o ukusu sudim…Ovde smo većinom svi kupili “zalihe” piva Krušovice, tamno i svetlo u limenkama. Bilo je i lepo dekorisanih paketa. U ukrasnoj kutiji na podlozi od satena položene su flaša tamnog i flasa svetlog piva od 0.33 l a u sredini između njih se nalazila vrlo lepa staklena časa sa utisnutim znakom fabrike Krušovice. Ovih paketa sam kupila nekoliko, što za sebe što za poklon i tako spojila korisno i lepo. Bilo je i lepih krigli od 0.33, 0.5 i 1 litar. Ja uzeh sebi jednu najmanju radi uspomene, a i kada kod kuće pijem pivo iz nje, da se prisetim ovog putovanja.
Karlove vari su nekih 130 km udaljene od Praga i ako ne računam ovo zadržavanje u fabrici piva, putuje se oko dva ipo sata autobusom. Ime je dobila po kome drugom ako ne po Karlu IV, tadasšnjem kralju Bohemije (srednjevekovni naziv za Češku). 
U narodu postoji više verovanja kako je kralj došao na ideju da baš ovde osnuje lečiliste. Jedna legenda kaže da je kralj bio strastven lovac i da je prilikom lova ranio jednoroga koji je ranjen uspeo da pobegne ali se ipak zaglibio u blatu. Kada su ga izvukli, rane nije bilo. Druga legenda kaže da je njegov pas gonič slučajno ranjen u lovu upao u baru, kada su ga iz bare izvukli, rana je zacelila, dok treća legenda govori o tome da je Karlo IV bolovao od kostobolje. Namazao je ruke blatom a bol je nestao. Nakon toga je izdao nalog da se na ovom, do tada nenaseljenom mestu na kom se reka Tepla (Topla) uliva u reku Ohre izgradi naselje u koje će narod moći da dolazi na lečenje. Bilo je to u XIV veku, tačnije, kako je u zvaničnim spisima zapisano 1347.god.

Reka Tepla i Grand Hotel Pupp

Svoj ugled je banja dobila prvenstveno, zahvaljujući termalnim izvorima tople mineralne vode kojih ima 64, od kojih se 12 i danas koriste za lečenje. Lečili su se u njoj Betoven, Šopen, List, Gogolj, Dvoržak…te neke od njihovih statua smo videli u parku. Topli sumporoviti i radioaktivni izvori (72 stepena) pravi su lek za lečenje bolesti želuca, creva, žuci, bubrega i dr. Najpoznatiji je gejzir Vrdlo (Vridelna) koji izbacuje u visinu i do 12 metara vruću mineralnu vodu temperature do 72 stepena C. Izvori tople vode su poređani jedan do drugog i svih 12 izvora se razlikuju temperaturom koja se kreće od 38-80 Celzijusa, dok je izvor od 90 st C odvojen u posebnoj prostoriji i on izbacuje vodu u obliku pare. Dejstvo vode je najlekovtije ujutru, kada se pije na prazan želudac i tada lekovita svojstva imaju najveći efekat. Voda se pije lagano ali ceo bokalčić odjednom. Inače, voda se većinom koristi za piće i to je i najlekovitiji vid tretmana u ovoj banji. Kažu i da se umivanjem leče podočnjaci. Primetila sam da je obično većina pije pokraj samog gejzira iz porcelanskih bokalčića koji se mogu kupiti na svakom koraku. Zeleli smo da probamo vodu, pa smo ih kupii i mi  kraj gejzira se malo “lečili” vrućom vodom ispijajući je iz ovih zanimljivih posudica sa raznim motivima, najčešće cvetnih a koji su ujedno i jedinstven suvenir koji smo poneli iz Karlovih vari. Korišćenje vode za piće je besplatno i može se piti kraj samog gejzira ali i šetajući banjskim Kolonadama kojih ima pet i nalaze se na putu od izvora Vrdelne do dvorane Termal. Bokalčić ima dršku na vrhu koja je šuplja, pa se tako postepeno može piti rashlađena voda. Ipak ne treba ni preterivati sa pićem ove vode da ne bi nastupili bolovi u stomaku. Cene ovih simpatičnih bokalčića se kreću u zavisnosti od velicine i lepote motiva na njemu od 50-250 CZK. Šetajući mestom uočila sam mnoštvo turista koji takođe sa sličnim bokalčićima u ruci šetaju.

Kolonade sa termalnim izvorima tople vode

Prošetali smo pokraj reke Teple, čija je voda takođe topla i po svojoj toploti je nadaleko čuvena. Po samom mestu je vrlo lako snaći se. Sva gradska obaveštenja su ispisana trojezično sledećim redosledom: ruski, nemački, češki.  Pratite kanal kojim reka teče a na obe obale na kojima se gradić prostire je divno šetalište i na njemu se nalazi sve što je vredno videti. Između ostalog to su Grand Hotel Pupp, Regionalni Muzej, Termalna banja, butici, šopovi, Opera, pozorište, parkovi, kitnjaste zgrade raznih boja, Kolonade sa izvorima tople vode koja izvire iz dubine zemlje. Najpoznatija je Mlinska kolonada, koju je projektovao Jozef Žitek i predstavlja jedan od simbola grada. Dužine je 132 metra i prekriva pet lekovitih izvora. Građena je u novom renesansnom stilu. Posetili smo Jan Becher Muzej koji se nalazi u Masarikovoj ulici. To je u stvari fabrika u kojoj se još od 1807.god. pravi specifični češki biljni liker Becherovka (Bekerovka).

Jan Becher Muzej češkog biljnog likera Becherovka (Bekerovka)

Cena ulaznice je bila tada 100 CZK i na vratima je pisalo da je otvoren od 9.00-17.00 h. Videli smo i zgradu sa čije terase se Hitler 1943.god. obratio Karlovarskim Nemcima koji su tada naseljavali ovu banju. Sada to više nije samo lečilište, već je mondensko mesto i letovaliste bogatih Rusa koji su kupili hotele i raskošne vile, napravili piste za svoje male private avione, a travnate površine pretvorili u golf terene. Samo šetaliste izgleda kao izložbeni paviljon sa kraja pretproslog veka. Građevine su predivne i u stilu su neorenesanse, neoklasicizma i neobaroka. Banja je poznata i po porcelanu i čuvenom češkom staklu Mozer. Fabriku ovog stakla nismo stigli posetiti. Takođe, banja je poznata po jednom od četiri međunarodnih filmskih festivala koji se od 1946.god. ovde prikazuju i kada se okupi veliki broj umetnika i glumaca iz celog sveta. Svi oni odsedaju tada u čuvenom Grand Hotelu Pupp. Takođe, u ovom hotelu je i sniman film Casino Royal sa Džems Bondom. Nismo propustili da posetimo rusku crkvu Sv.Petra i Pavla sa pozlaćenim kupolama koju je izgradio Petar Veliki 1887.god. Na putu do crkve Svetog Petra i Pavla vidi se mnostvo luksuznih i grandioznih vila čiji su vlasnici mahom Rusi. Svojom lepotom pleni i crkva Sv.Marije Magdalene.
Karlove vari su poznate i po čuvenim Lazenskim Oplatkama (Oplatky)-oblande različitih ukusa (slane, slatke, voćne). Ne može se baš reći ni da su oblande, neka su mešavina napolitanki i oblandi. Ili možda nešto poput “bakinog kolača” ali mnogo, mnogo tanjeg. Nisam se dvoumila da kupim par kutija, elegantno upakovanih, za poneti kući i prijateljicama. Što se cene tiče, vrlo su pristupačne, mada se sada već ne mogu setiti tačnog iznosa.

Lazenske Oplatke (Oplatky) i Bekerovka (Becherovka)

Sa čuvenog i na daleko poznatog Karlovarskog "13.izvora" smo “zalečili zeludac” u povratku ka autobusu, u restoranu na spratu iznad marketa. Naime, reč je, naravno, o Bekerovki (Becherovka), alkoholnom biljnom likeru, koji ima 38% alkohola i pravi se od 32 vrste lekovitog bilja i korenja i vode s termalnih izvora. Tačna receptura za ovaj liker nije poznata, jer ga ljubomorno čuvaju. Navodno, samo dvoje ljudi zna tačan sastav ovog aromatičnog pića. Ovaj dragoceni suvenir iz Karlovih vari se može kupiti na svakom koraku u malim bočicama tipa naših “unučića”, pa sve do onih većih od 1l, tako da ni njega nisam mogla da “preskočim” i ne kupim.
Za kraj, moj lični utisak: Karlove vari (banja) je zaista vrlo lepa i opravdano se nalazi  na drugom mestu kao najposećenija turistička destinacija u Češkoj, odmah iza Praga. Međutim, banja je postala više mondensko mesto, očigledno, prvenstveno namenjena onima sa dubokim džepom. Iz tog razloga, sumnjam da će me put ponovo naneti ovde. Da bih ostala više dana ovde i iskoristila sve njene čari i lekovita dejstva, potrebno je čitavo bogatstvo. Hotelski smeštaj je namenjen prevashodno džet setu, za nas obične smrtnike, ovo je destinacija za jedan dan… Fakultativni izlet prilikom posete prestonici ili nekom drugom obližnjem gradu Češke. Mada postoji i ona stara narodna “nikad ne reci nikad”. Drugi razlog je i taj, da ne praktikujem da se vraćam već posećenim destinacijama. Bila sam, videla sam, prošetala, upoznala mesto i to je sasvim dovoljno. Uostalom, za sada još hvala Bogu nema potrebe za lečenjem, a Bekerovka, Karlovarske i Lazanske Oplatke su već dostupne i u našim merketima. 
Nikako nemojte misliti da mi je namera da bilo koga odvratim, čak naprotiv, preporučujem da obavezno iskoristite mogućnost koju agencije nude u vidu fakultativnih izleta iz Praga. Zadovoljite znatiželju kao i mnogi od nas koji smo već bili. Ono čto ćete videti, svakako će vam se dopasti, kao što je i meni i svima koji su već bili. U svakom slučaju ako želite da ponovite, to je svakako lični izbor svakog od vas. Ako idete u sopstvenom aranžmanu, možete otići iz Praga sa glavne autobuske stanice Florenc. Autobusi ka Karlovim varima polaze svakih sat vremena a cena karte u jednom pravcu je oko 130 kruna, odnosno oko 4,5 evra. Poželjno je da rezervišete kartu za povratak na vreme jer poslednji polazak iz banje je u 21.00 h. Banju godišnje poseti na hiljade turista iz celog sveta, ali kao što rekoh, to su većinom jednodnevni izleti. 
I da ne zboravim da napomenem, hoteli su preskupi, ao želite da se osvežite nakon višečasovne šetnje, idite u market na čijem spratu se nalazi restoran Bristol. Nalazi se na kraju šetalista, sa desne strane, čim skrenete uz brdovitu ulicu ka crkvi Sv.Petra i Pavla. Možete probati Bekerovku, možete naručiti čuvene Oplatke  ili šta god po vašem izboru, cene su pristojne i prihvatljive, a ugođaj nije umanjen ni u čemu. Suveniri na uličnim tezgama su jeftiniji nego u Pragu, a kod uličnih prodavaca možete kupiti i Oplatke koje se prave na licu mesta i jesti ih dok šetate…

8. мај 2015.

Prag - deo 5/5 - četvrt grada - Višehrad (Vyšehrad)

Нема коментара
Prag - deo 5/5 - četvrt grada - Višehrad (Vyšehrad)



Višehrad (Vyšehrad) me je u odnosu na ostale delove grada, Novi grad, Malu Sranu, Stari grad i Hradčane sa Praškim dvorcem impresionirao na jedan sasvim drugačiji način.
Ušuškan u zelenilu gustih krošnji stabala, na visokoj steni koja se ponosno uzdigla na desnoj obali reke Vltave, šarmirao je mirom, vreme ovde kao da je stalo...Nekako mi je delovao izolovan i zaboravljen, dok je sa druge strane opet delovao misteriozo i magično. Mase turista koje posete Prag retko da imaju u svojoj ponudi obilazak ovog najstarijeg dela slavne češke prestonice. Mahom ga obilaze ljudi koji dođu u sopstvenoj režiji, ili kao mi u vreme kada imamo slobodnih par sati nezavisno od agencije. Iz tog razloga i nema mnogo gužve, a nakon onolike vreve, skljocanja aparata, sudaranja i gurkanja sa rekom turista, ovde sam se osećala opušteno, pa su utisci od prethodnih dana mogli u miru da se sumiraju. U svojim tihim parkovima nudi istinsku duhovnu inspiraciju. Sa vrha brda se u miru mogla posmatrati reka koja preseca grad. Pogled na Karlov most, odavde je tek dočaravao svu njegovu lepotu, a Prag mi je bio kao na dlanu. Panorama grada je izvanredna.

Crkva Sv.Petra i Pavla

Viešhrad je malo izolovan od centra, ali se do njega može stići metroom ili ako ste za šetnju, putem od reke vrlo lako ćete do njega stići. Sa svojim vitkim tornjevima je neodvojivi deo Praga.
U IX i X veku na mestu današnjeg Praga na obe obale Vltave postojala su dva grada: Višehrad na desnoj obali Vltave i Praški zamak (Prazsky hrad) na levoj. Kasnije su na levoj strani u podnožju Praškog zamka (hrada) (pročitaj više...) nastala dva naselja-Hradčani (Hradčany) (pročitaj više...) i Mala Strana (pročitaj više...), dok je na desnoj strani nastao u susedstvu Višehrada prvo Stari grad (Stare Mesto) (pročitaj više...), a zatim i Novi Grad (Nove Mesto) (pročitaj više...)
Godine 1784.god. je zajedno sa ostalim istorijskim gradovima (Stari Grad, Mala Strana, Hradčani i Novi Grad) ušao u sastav jedinstvenog Praga kao jedna od njegoih četvrti.

Izgradnja ovog mesta je povezana sa legendom koja govori o princezi Libuše koja je usnila proročki san i predvidela buduću slavu Praga. Nakon tog sna, princeza je, popevši se na najviši vrh Višehrada, prstom pokazala ka gustim šumama i rekla: "Tamo su četiri elementa u skladu - plodno tlo, zdrav vazduh, dovoljno šume za vatru i čista voda. Tamo ćete sresti čoveka koji delje prag. Tu podignite dvorac i nazovite ga Prag, po kućnom pragu koji taj čovek delje". Njen san se obistinio a grad koji je sagrađen dobio je svoje ime po reči prag (prah), odnosno Praha
Tako se današnja metropola razvila oko utvrđenja Višehrad, koja i danas ponosno svojom lepotom krasi obe obale Vltave.

Višehradsko brdo je u X veku pored Hradčana bila druga prestonica vladara iz dinastije Premisla. U XI veku je prvi češki vladar-kralj Vlatislav I na ovom brdu sagradio svoju rezidenciju i u nju se iz Hradčana preselio. U njoj se i krunisao kraljevskom krunom kraljevstva Bohemija (stari naziv za češko kraljevstvo) i Poljske 1085.god. Ostaci tog zamka i danas sa ponosom stoje na vrhu visoke stene. Sam naziv brda Višehrad ima značenje – visoko utvrđenje ili zamak na vrhu.

Prestonica čeških vladara je 1140.god. ponovo prebačena u Hradčane, pa je Višehrad počeo od tada da gubi na svom značaju. Tek je Karlo IV Višehrad uključio u zidine Novog grada i odlučio da odatle počinje Kraljevski put, kojim će vladari u svečanoj povorci ići na krunisanje u Hradčane. Ovu odluku je doneo u znak poštovanja prema svojim davnim precima sa majčine strane. Iako se Karlo IV trudio, Višehrad ipak nije uspeo da se očuva. Husiti su ga osvojili i razorili 1420.god. i od tada je sve više počeo da propada. Habzburgovci su u XVII veku smestili garnizon u njemu, a od kraljevskih odaja napravili kasarne.
U utvrđenje se može ući kroz dve vrlo lepe kapije-kroz glavnu iz XVII veka-Taborsku kapiju koja se nalazi na jugoistočnom kraju i unutrašnju baroknu Leopoldovu kapiju koja je najelegantnija kapija tvrđave. Na drugoj strani bedema se nalaze ostaci gotske kapije Špički, deo luka u kom se sada nalazi turist biro za informacije. To je sve što je ostalo od utvrđenja i svega što je izgrađeno u vreme vladavine Karla IV.
Na višehradskom bregu se uzdižu crkva Sv.Petra i Pavla sa tri oltara, bazilika Sv.Vavržinca od koje su ostali samo delovi i Rotonda Sv.Martina okružena stablima, takoreći skrivena u zelenilu. 

Rotonda Sv.Martina

Rotonda je jedna od najstarijih građevina i datira iz XI veka. Njena uloga nije uvek bila ona koja joj je i namenjena. U vreme kada je na brdu bio smešten garnizon ona je služila kao magacin za barut. U XIX veku je restaurirana i tada je dobila novi izgled, zanimljiv portal a unutra mural i oltar. Danas je nekako zaboravljena ali treba je posetiti, jer njena mala kula je filigranski ukrašena. U XIX veku su takođe obnovljene i obe crkve a brdo je pretvoreno u gradski park koji je okružen ostacima utvrđenja. Južno od crkve Svetog Petra i Pavla, nalazi se Višehradska bašta, sa četiri statue na osnovu češke legende; Libuše, Premisl, Šarka i Ctirad. 

Statue iz češke legende: Libuše, Premisl, Šarka i Ctirad

Na višehradskom brdu se nalaze još i crkvena rezidencija, zemunice, parkovi i groblje "Slavin" na kom je sahranjeno više od 600 slavnih ličnosti iz češke istorije i oblasti kulture, među kojima su i kompozitori Dvoržak i Smetana... 
Samo groblje je jedinstvena umetnička celina, skladno uklopljena u svoju okolinu. Za Višehrad se može reći i da je galerija pod vedrim nebom jer se u letnjem periodu na brdu održavaju izložbe, predstave i koncerti.

Na kraju mog druženja sa Pragom, mogu vam dati par korisnih preporuka:

Po povratku sa Višehradskog brda častite sebe tradicionalnim kobasicama, onim koje su najukusnije kupljene na uličnim tezgama i kioscima za uz put, a možete ih naručiti i sa točenim pivom. Ako imate vremena i ipak bi da negde sednete, počastite se čuvenim specijalitetom "knedličke", knedlicama koje su dodatak uz jela sa mesom i raznim sosevima. Prag ne smete da napustite a da ih ne probate. Češka kuhinja je vrlo ukusna ali ni malo nije dijetetska. U ishrani dominiraju svinjetina, krompir, hleb, pivo i pavlaka. Knedlice mogu biti obične, od pšeničnog brašna, od krompira ili voćne. Moj izbor su bile knedličke sa gulašem a cene su zaista simbolične. One su inače omiljene kod meštana, pa mi je to ulilo sigurnost da neću pogrešiti. Verovali ili ne i nisam, mogu reći da bih opet u Češku na po još jednu porciju. Na kraju nisam mogla da odolim a ne probam i voćne. One su tek pravi specijalitet.

Iako je Prag za posetu aktuelan u svako doba godine, ipak, najbolje je da vas prvi "sastanak" sa ovom slovenskom "damom" izaberete u kasno proleće ili ranu jesen kada je ova "dama" i najzavodljivija.. Prag možete razgledati sa reke, iz otvorenog turističkog autobusa. Tu su i fijakeri, a za one sa dubljim džepom na raspolaganju su i oldtajmeri. Ako želite ulaziti u muzeje, popeti se na prelepe kule sa kojih se Prag vidi kao na razglednici, birajte da odete van sezone i izbegnete gužve koje stvaraju turisti po uskim ulicama, muzejima i pivnicama. Zbog kratkih dana tokom zime i kasne jeseni, posetu Pragu vam ne bih preporućila. Toliko toga grad nudi, da je žalosno ne obići sve i iz tog razloga je ipak potreban što duži dan.

7. мај 2015.

Prag - deo 4/5 - Hradčani - Praški dvorac ( Hradčany - Pražský hrad )

Нема коментара
Prag - deo 4/5 - Hradčani - Praški dvorac ( Hradčany - Pražský hrad )



U jednom od prethodnih putopisa Prag - deo 2/5 Mala Strana (pročitaj više...), tek sam načela priču o Hradčanima (Hradčany) i Praškom dvorcu (Pražský hrad). Radi boljeg upoznavanja i želje da budućim posetiocima olakšam snalaženje, nastaviću priču kao posebnu celinu.
Prilikom obilaska Male Strane, došli smo do velikog trga koji se nalazi ispred ulaza u Hradčane-Hradčanskog trga na kom su smeštene mnogobrojne barokne palate i rezidencije. Jedna od njih je i Schwarzenbersky Palac. Ova je palata prvobitno izgrađena za porodicu Lobkovič. Vremenom je promenila više vlasnika dok 1719.god. nije prešla u vlasništvo porodice Schwarzenbersg. Od 1945.god. u njoj je smešten Vojni muzej.
Najvažniji objekat na Hradčanskom brdu je Praški dvorac (Pražský hrad) po kojem je deo grada, kao i brdo, dobio naziv. Hrad=zamak=dvorac.
Hradčani, odnosno Hradčansko brdo sa Praškim dvorcem se nalazi na levoj obali Vltave i u njemu oduvek bije srce Čeha. To je najvažnije mesto ne samo u Pragu, već i u celoj Češkoj. Sagradio ga je u devetom veku princ Borivoj, a dvorac se od tadašnje drvene tvrđave okružene zemljanim bedemom transformisao u impozantnu građevinu kakvom je danas znamo. Hradčani su u stvari kompleks dvoraca koji se više pruža horizontalno a ne vertikalno i kao takav, Praški dvorac je po Ginisovoj knjizi rekorda najveći na svetu. Zauzima površinu od 70 000 metara kvadratnih, 570 metara je dugačak a 128 širok.

Praški dvorac - (Pražský hrad)

Praški hrad (Praška tvrđava) je smešten na uzvišici. Zamak dominira pogledom skoro iz svakog dela Praga. Sama veličina kompleksa je zapanjujuća: tri dvorišta, zidine i vrtovi, kao Mali Grad na desnoj strani.
Svaki vladar je dvorcu dodavao neko svoje obeležje, tako da dvorac predstavlja mešavinu stilova. Na dvorcu su izvršene četiri velike rekonstrukcije, ali je zadržao klasičan izgled koji je dobio u XVIII veku tokom vladavine Marije Terezije. Oduvek je bio sedište čeških vladara, ali i zvanična rezidencija. Sedište je Predsednika Republike, istorijsko i političko sedište grada i države.
Glavni ulaz u Praški zamak je sa mesta koje se zove Hradčanski trg (Hradčanske namesti). Ulazna kapija je ukrašena skulpturom "Borba titana". To su dva monumentalna kipa titana koji se bore, tako da stražari koji nepomično stoje na ulazu, deluju sićušno i bespomoćno u odnosu na njih. Pokušavamo da odvučemo pažnju stražara, ali čini mi se da čak i ne trepću. Stajemo kraj njih da se fotografisemo dok oni i dalje stoje u stavu mirno.

Ulaz u Praški dvorac-statue "Borba Titana"

Kompleks Praškog zamka čine: Kraljevski dvorac, Katedrala Sv.Vita, Romanska bazilika Sv.Đorđa, manastir Sv.Đorđa, Stara Kraljevska palata, letnjikovac kraljice Ane iz XVI veka koja je poznata kao Belvedere, Rosenberg palata, Nova kraljevska palata, Španska sala, Rudolfova galerija, vrt na južnoj strani, Kraljevski vrt, Plesna dvorana, škola jahanja, Burgraova kuća, Lobkovič palata, bajkovita Zlatna ulica u kojoj je nekada živeo slavni pisac Franc Kafka u plavo okrečenoj kući na br.22, baštice i vrtovi, kule Daliborka i Mihulka (barutna kula), uličice i šarolika dvorišta, pa tako možemo reći da su Hradčani grad u gradu.
Dvorac je u letnjoj sezoni (01.04. - 31.10.) otvoren od 5.00 h - 24.00 h, a u zimskoj (01.11. - 31.03.) od 6.00 h - 23.00 h.
Po temeljima dvorca i vrtovima možemo lutati bez ulaznice, ali da bismo ušli u prostorije i obišli unutrašnjost istorijskih zgrada, one su nam potrebne.
Istorijske znamenitosti unutar dvorca otvorene su svakoga dana osim 24.12. u letnoj sezoni (01.04. - 31. 10.) od 9.00 - 18.00 a u u zimskoj sezoni (01.11. - 31.03.) od 9.00 - 16.00 dok su prostorije koje koristi predsednik Češke Republike otvorene za posetioce svake prve subote u mesecu, nakon 8. maja.
Ulaznice su nam potrebne za Katedralu Sv.Vita, Staru kraljevsku palatu, Baziliku Sv.Đorđa, Zlatnu ulicu sa tornjem Daliborka, izložbu “Priča o Praškom dvorcu”, Likovnu galeriju Praškoga dvorca koja je smeštena u impozantnoj Španskoj sali, Barutni toranj, Palatu Rosenberg, veliki južni toranj katedrale Sv.Vida. Prodajnih mesta je nekoliko, poput informativnih centara pokraj katedrale Sv.Vita i Zlatne ulice. Cena za sve navedene građevine je 300 CZK, dok za decu, mlade i studente do 26 godina postoji popust od 50 odsto. Naravno, mogu se kupiti i pojedinačne ulaznice za neku od znamenitosti.
Za šetnju i obilazak  Praškog dvorca odvojte bar polovinu dana, ponesite sa sobom vedro raspoloženje i obavezno obujte udobnu obuću. 
1918.god je osnovana Predsednička garda, te godine je i zamak postao dom čehoslovačkog predsednika. Kada prođemo kroz kapiju sa titanima i stražarima ulazimo u Prvo dvorište. Ovo prvo dvorište je mesto gde se u podne vrši pompezna ceremonija smene straže, koja je okupila veliki broj turista i potrajala je sigurno 40-ak minuta. Svečana promena straže uključuje trube i fanfare. Svečanost sa zastavom održava se jednom dnevno u 12:00 dok se promena straže kraj kapije dvorca odvija na svakih sat vremena od 7:00 do 20:00 u letnjoj sezoni i od 7:00 do 18:00 u zimskoj sezoni.
U Drugom dvorištu se nalaze barokna Kolova fontana i kapela Sv.Krsta iz XVIII veka u kojoj se nalazi nakit iz riznice katedrale. Od Drugog dvorišta, dvorac odvaja ranobarokna Matejeva kapija iz 1614.god. Od ovog dvorišta stazom možemo doći do Kraljevskog vrta. Bašta je otvorena od 10:00 do 18:00 ali je zimi zatvorena. 
Na suprotnoj strani, u severnom delu dvorca u nekadašnjim carskim štalama, nalazi se Galerija slika Praškog zamka sa delima iz vremena vladavine Rudolfa II. U carskim konjušnicama koje su se nekada nalazile na ovom mestu, pronađeno je mnogo slika iz XVI i XVII veka. Među njima su i dela Ticijana (“Mlada žena u kupatilu”), Tintoreta (“Hrist sa ženom uhvaćenom u preljubi”), Rubensa (“Skup olimpijskih Bogova”), Veronezea, Brandla i drugih, koja su potom rekonstruisana i danas čine izložbenu kolekciju, a galerija u kojoj se ova dela nalaze, zove se Rudolfova galerija. U Španskoj sali se takođe mogu videti umetnička dela izuzetne vrednosti. Cena pojedinačne ulaznice za odrasle je150 CZK ali je za javnost otvorena svega dva puta godišnje - prve subote nakon 8. maja i prve subote nakon 28. oktobra.
U okviru ovog Drugog dvorišta, nalazi se i Kraljevska ergela. Na putu do Trećeg dvorišta se prolazi pored Nove Kraljevske palate u kojoj se nalaze prostorije sadašnjeg češkog predsednika.
Pored Rudolfove galerije ulazimo u Treće dvorište, tzv. Dvorište Katedrale. Nad njim dominira Katedrala Sv.Vita koja zauzima veći deo ovog prostora.
Najveća je crkva u celoj Češkoj. Bezuspešno pogledom pokušavam da obuhvatim celo zdanje gledajući odozdo njene monumentalne trospratne kule. U objektiv apareta je tek nemoguće obuhvatiti je celu, pa zato i ne pokušavajte. Izgubićete dragoceno vreme, bolje uživajte u samom pogledu. Izgradnja Katedrale trajala je čak pet vekova. Započeta je 1344. na mestu iznad nekadašnje rotonde iz X veka. Husitski ratovi su prekinuli gradnju iako je hram nedovršen ipak služio vernicima. Završena je tek posle pola veka, u periodu od 1873-1929. Katedrala je napravljena u gotskom stilu.
Dugačka je 124 m, široka 61 m, a toranj se uzdiže do visine od 34 m iznad glavnog broda, sa 287 stepenika i predstavlja najvišu tačku u Pragu. U njoj su se obavljali obredi krunisanja čeških kraljeva, kraljevstva Bohemija, venčanja, sahrane i krštenja kraljevske dece. Početkom XX veka je završen i preostali deo hrama, fasada i dve prelepe kule. Na ulazu u katedralu se nalazi prozor iz XIX veka u obliku rozete koji je ukrašen vitražem koji prikazuje stvaranje sveta.

Katedrala Sv.Vita

U Katedralu ulaz je slobodan prvih desetak metara, ali ako je želite videti celu, onda se plaća. Otvorena je svakoga dana od 9:00-17:30 sem nedelje kada je otvorena od 12:00-17:30.
Najlepša od 22 kapelice u unutrašnjosti katedrale je ona u kojoj su smeštene relikvije Sv.Vaclava, češkog princa iz X veka: stotine komada poludragog kamenja koje ukrašavaju slike svetaca na pozlaćenim zidovima iz XIV veka. Kapelu je sagradio Karlo IV u čast Sv.Vaclava-zaštitnika Češke. U sredini kapele je nadgrobni spomenik sveca a u uglu je ulaz u Krunidbenu odaju u kojoj se čuvaju krune čeških kraljeva, pa i kruna Sv.Vaclava, skiptar i jabuka Ferdinanda I, kao i plašt u kom se krunisao Karlo IV. Ključeve od riznice ima predsednik Češke i još šest najvažnijih funkcionera i crkvenih velikodostojnika. Na ovaj način riznica je zaštićena jer niko ne može ući sam. U "Krunidbenim odajama" stalna je izložba zbirke krunskih dragulja Bohemije (srednjevekovno ime za Češku), ali je retko otvorena za javnost. "Kripta" je poslednje počivalište mnogih kraljeva i kraljica Bohemije.
U sredini katedrale je veliki podijum, na njemu je kraljevski mauzolej ograđen renesansnom rešetkastom ogradom gde počiva kralj Ferdinand I Habzburški. Najreprezentativniji nadgrobni spomenik je spomenik pod baldahinom Sv.Jana Nepomuka iz 1729.god. Za pravljenje ovog spomenika utrošeno je preko dve tone srebra. Svetac kleči na srebrnom mrtvačkom kovčegu kog drže anđeli.
Sa južne strane katedrale Sv.Vita, gde je nekada bio glavni ulaz, vidi se zvonik katedrale sa najvećim zvonom u Češkoj. Desno od zvonika je potresan prikaz Strašnog suda, kraja života na zemlji. 
Odmah do Katedrale se nalazi Stari Kraljevski dvorac koji se smatra najvažnijom građevinom Hradčana. Od početka gradnje u XII veku više puta je prepravljan. Uz Konjaničke stepenice su se nekada peli vitezovi, ulazeći u jednu od dvorana, u kojoj su se borili na konjicčkim turnirima. Slavna Vladislavska sala iz XV veka koja se nalazi u Starom Kraljevskom dvorcu je najveća sala u Evropi u kojoj su se priređivale gozbe, balovi, viteški turniri, ali i krunisanje kraljeva. Danas u njoj predsednici Češke polažu zakletvu. I ona je isto kao i Rudolfova galerija otvorena za javnost samo dva puta godišnje - prve subote nakon 8. maja i prve subote nakon 28. oktobra. Cena ulaznice je takođe 150 CZK.
Iza katedrale se nalazi bašta restoran u kom pravimo predah uz osveženje a zatim nastavljamo dalje i stižemo do bazilike Sv.Đorđa, koja je druga najstarija crkva u Pragu. Osnovao ju je vojvoda Vratislav I od Češke, a ostaci prve češke mučenice – vojvotkinje Ljudmile – smešteni su ovde 925.godine. 973.god. crkva je proširena zahvaljujući osnivanju biskupije Sv.Đordja, a obnova je dovela do trobrodne bazilike u ranoromaničkom stilu. 1142.god. požar je teško oštetio zgradu, ali obnovljena je u crkvu kakvu danas možemo videti. Benediktinski manastir Sv.Đorđa na ovom prostoru je najstariji češki manastir. Osnovao ga je princ Boleslav i njegova sestra Mlada 973.god. Srušen je 1782. U kompleksu se nalazi Nacionalna galerija od 1976.god kada je kompleks rekonstruisan i sadrži razne kolekcije rane češke umetnosti iz razdoblja gotike i baroka. Pojedinačna cena ulaznice za odrasle je 150 CZK.
U “Dvorskim vrtovima” se nalazi Kraljevski letnjikovac Sv.Ane-najznačajnija i najlepša renesansna građevina u Pragu, čija je izgradnja završena 1563. poznata je i po nazivu Zamak Belvedere. Sadrži čuvenu “Pevajuću fonatanu” na kojoj proticanje vode proizvodi muziku. Fontana je delo Tomaša Jarosa iz 1568.god.
Šetajući Hradčanima uspeli smo videti još i Strahovski manastir u romanesknom stilu, u kom se nalazi Bogorodičina crkva i Strahovska biblioteka sa Teološkom većnicom iz 1679. i Klasičnom filozofskom većnicom iz 1794. Prvi manastir je napravljen još 1140. na teško dostupnom uzvišenju i postao je stecište učenih ljudi i hodočasnika. Ispred manastira je bila straža, pa je manastir zato i dobio ime Strahov (češki “strahovat”-straža). U manastirskoj biblioteci se nalazi mnogo starih rukopisa velike istorijske vrednosti poput Jevanđelja iz X veka. Ulaznica za Strahovsku biblioteku košta 80 CZK i otvorena je svakoga dana od  9:00-12:00 i od 13:00-17:00.
Iznad Praškog zamka se nalazi Loreta, crkva Sv.Marije Loretanske, koja je počela da se gradi 1626.god. Sadrži i baroknu crkvu iz 1735. u čijoj se kuli nalazi 30 zvona. U njoj je “Praško sunce”, luster ukrašen sa 6222 dijamanta. Napravljen je u Beču 1699.god. i bio je poklon vojvotkine Ljudmile iz Kolovrata Mariji Loretanskoj. Za posete je otvorena od utorka do nedelje 9:00-12:00 i od 13:00-16:30. Cena ulaznice je 110 CZK, dozvola za fotografisanje je 100 CZK, a može se uzeti i audio vodič na nekoliko jezika po ceni od 150 CZK.
Lobkovič palata - izgrađena je tokom XVI veka od strane porodice Pernštajn, a potom je 1627. postala vlasništvo Poliksene Lobkovič. Dograđena je u periodu od 1651-1658. Od 1983. predstavlja deo Nacionalnog muzeja i sadrži neka dela češke umetnosti, uključujući i kopije kruna čeških kraljeva.
Barutna kula Muhulka je takođe sagrađena kao deo utvrđenja iz XIII veka. Prečnik kule je 20 m i povremeno je služila kao skladište za barut. Do 1982.godine u kuli su se nalazili laboratorija jednog alhemičara i zvono iz vremena kralja Rudolfa II. U Mihulka kuli se takođe nalazi i Muzej igračaka, koji nema ništa sa dvorcem, ali sadrži neke vrlo interesantne stare i nove igračke. Lutke koje liče na decu, kuhinje, sudići, mali servisi, vojnici, železnice, brodovi, kamioni. Barutni toranj (cena za odrasle 50 CZK). 
Valenštajnski vrt - podignut je 1630. u tada modernom stilu manirizma, obuhvata malo jezero pravilnog oblika, pećinu sa veštačkim ukrasima i motivima iz grčke mitologije, fontanu, vrt sa ružama, magnolijama i japanskim trešnjama, statue koje su kopije originalnih radova Adrijana de Vraja iz 1926. i 1927. godine. U njegovim prelepim baštama je sniman i deo filma o Betovenu iz 1994. godine sa Geri Oldmanom u glavnoj ulozi (Immportal Beloved).
Valenštajnska palata (Valdštejnský palác) 

Oko vrta je podignuta i Valenštajnska palata (Valdštejnský palác) u baroknom stilu, Viteška dvorana i astronomska opservatorija. Palatu je 1630. godine podigao Albreht fon Valenšajn, vojvoda od Meklenburga, koji se proslavio kao komandant carske vojske u Tridesetogodišnjem ratu. Samo za radove u enterijeru plaćeno je 70.000 dukata, i još 134.000 dukata za drago kamenje i escajg od plemenitih metala. Veliki tamnosivi zid od veštackih stalaktita se nalazi na južnom obodu palate koja okružuje vrt i za većinu turista je baš ovaj zid i najupečatljiviji prizor. 
Vraćamo se onim putem kako smo i krenuli u obilazak ovog velikog dvorca, praveći ogroman krug. Ulazimo u Zlatnu ulicu, pa nazad kroz drugo pa prvo dvorište, stižemo na Hradčanski trg.
Zlatna ulica je još jedna praška znamenitost koja se mora posetiti. Takođe, smatra se jednom od najčuvenijih mesta u Pragu. Kuće iz XVI. veka ugrađene su u gradske zidine.

Zlatna ulica - Plava kuća na br.22 u kojoj je živeo Franc Kafka

U Zlatnoj ulici je originalno bilo 24 kuće Ulica je dobila ime po svojim prvim stanovnicima, dvorskim alhemičarima. Nekada su tu živeli gradski dvorski strelci, zlatari a kasnije su se naselili siromašni ljudi. Različitih su boja, a najpoznatija u nizu ovih minijaturnih kućica je plava kuća na broju 22, kuća slavnog književnika Franca Kafke koji je u njoj živeo par godina. U kući na broju 12 su se sastajali poznati pesnici i književnici. Kuće su nakon Drugog svetskog rata nacionalizovane i obnovljene i danas su tu uglavnom knjižare, galerije i suvenirnice. U blizini su stepenice koje vode do kule Daliborke. To je vojna kula podignuta kao deo utvrđenja oko zamka. Sve do kraja XVIII veka služila je kao tamnica. Izgrađena u XV veku, tačnije 1496.god. Ime je dobila po Daliboru, jednom od vođa seljačke bune, koji je u kuli bio zatvoren a potom i ubijen. Prema legendi, on je naučio da svira violinu i njegovo sviranje se može čuti u celom dvorcu…Ova priča je Beržihu Smetani poslužila za operu "Dalibor", a ja se nadam da će ova moja priča o Praškom dvorcu inspirisati vas da što pre posetite ovaj zaista "Zlatni grad".

Prag - deo 3/5 - četvrt grada - Stari Grad (Staré Město)

2 коментара
Prag - deo 3/5 - četvrt grada - Stari Grad (Staré Město)



U prethodnom putopisu smo se upoznali sa gradskom četvrti Mala Strana (Malá Strana)(pročitaj više…), šetali Karlovim mostom (Karlův Most) (pročitaj više…), te sada nastavljamo dalje i sa Karlovog mosta kroz Starogradsku kulu (Staroměstská mostecká věž) prelazimo u sledeću četvrt grada – Stari Grad (Staré Město), izgrađen u XIII veku i koji se nalazi na desnoj obali Vltave, na kojoj je smešten i Novi Grad (Nové Město) - (pročitaj više...).

Starogradska kula (Staroměstská mostecká věž) na Karlovom mostu

Starogradska kula (Staroměstská mostecká věž) se nalazi na samom kraju Karlovog mosta i kroz nju moramo proći kako bismo ušli u Stari Grad (Staré Město) ili iz njega izašli. Smatra se jednom od najlepših kula Evrope građenih u gotskom stilu. Dekorisana je figurama u sedećem položaju, koje potiču iz 80-ih godina XIV veka a prikazuju Karla IV, njegovog sina Vaclava IV, Sv.Vita, Sv.Vojteha IV i Sv.Žigmunda, pokrovitelja kraljevstva. Pored ovih figura na kuli se vide i izrezbareni amblemi teritorija koje su pripadale Karlovom carstvu. Sa vrha Starogradske kule se pruža predivan pogled na Karlov most i delove Male Strane (Malá Strana) na levoj obali reke, pa vam najiskrenije preporučujem da sebi ovaj užitak obavezno dozvolite. Nije visoko, samo nekih 200 stepenika. Ne očajavajte, nije to mnogo, sumnjam da će vas stepenište izmoriti i ne kolutajte očima kao što sam to učinila ja. Naprotiv, šarmiraće vas svojom škripom pod nogama dok se penjete, a kada dospete do vrha uslediće zaslužena nagrada za mali napor. Prelepa panorama i Prag na dlanu. 
Kako smo ušli u Starogradsku četvrt, odmah sa leve strane kule na platou, ugledali smo spomenik Karla IV Luksemburškog, ktitora univerziteta Karolinum, koji u ruci drži dozvolu Pape za osnivanje prvog Univerziteta u Centralnoj i Istočnoj Evropi. Sledi neizostavno fotografisanje spomenika, kule od strane Starog Grada, mosta, Vltave. Prepliće se žagor turista na mnogim jezicima sveta, koji ili kroz kulu izlaze na Karlov most i idu put Male Strane ili onih poput nas koji sa mosta idu ka Starom gradu.
Krećemo se pored crkve Sv.Franje Asiškog, svetinje reda krstaša sa crvenom zvezdom iz XVII veka i u gomili sveta pratimo Ivonin žuti kišobran koji nas "obaveštava" da se nismo zagubili i odvojili od grupe. Dolazimo do slavnog Klementinuma-bivšeg Jezuitskog koledža.
Klementinum je najveći kompleks zgrada posle Praškog dvorca koji je nastao u XVI veku, tačnije 1556.god. U kompleksu se nalazi manastir sa crkvom Sv.Klimenta, Kapela ogledala (Zrcadlova kaple) u kojoj je Mocart svirao orgulje, pozorišna dvorana, biblioteka, meteorološka stanica koja radi još od 1775.god. naučna Opservatorija i crkva Sv.Spasa. Danas je u kompleksu Klementinuma smeštena Nacionalna biblioteka i Državna tehnička biblioteka. U velikoj baroknoj biblioteci iz XVII veka koja je ukrašena gipsanim ornamentima se čuva Višehradski Kodeks, Velislavova biblija, rukopis Jana Husa i čak tri miliona drugih vrednih dela. Većina kompleksa nije otvorena za turiste ali se može posetiti Kapela ogledala, Nacionalna biblioteka (deo) a može se popeti na astronomsku kulu (Hvezdarenska vež) koja je visoka 52 metra.
Obilazak nastavljamo tako što prolazimo kraj crkve Sv.Spasitelja i kroz njeno dvorište izbijamo na uske ulice sa brojnim krčmama, pivnicama, suvenirnicama i galerijama.
Na raskrsnici Karlove i Husove ulice smo videli palatu Clam-Gullasuv, čija se fasada smatra jednom od najlepših u Pragu. Produžili smo dalje i konačno ugledali verovatno i najlepši deo Praga-Starogradski trg (Staroměstské náměstí), koji je od Karlovog mosta jedan kilometar udaljen. Deo koji odiše posebnom atmosferom, prepun turista koji se smenjuju posmatrajući Astronomski sat Orloj.
Ovde smo se sasvim sigurno morali zadržati mnogo duže jer ovaj trg je zapravo srce Starog Grada. Prvo na šta smo naišli prilazeći mu, je spomenik Janu Husu, reformatoru česke religije, narodnom heroju i osnivaču Moravske škole (1369-1415). Spomenik je postavljen 1915.god. na 500-godišnjicu njegove mučeničke smrti kada je na lomači spaljen 1415.god. i nalazi se u centralnom delu trga. Ispred spomenika Janu Husu, nalazi se u sedećem položaju i spomenik Janu Palahu, studentu, koji se na ovom mestu 1968.god. spalio u znak protesta zbog ulaska stranih trupa u zemlju. Uz sam spomenik i na stepeništu oko njega, koje ga okružuje, može se videti veliki broj mladih kako sede i odmaraju, posmatraju kule Tinske crkve, slušaju ulične bendove koji ih zabavljaju na trgu. Naravno, pridružujemo im se, mada vrlo kratko, jer treba videti još mnogo toga što ovaj deo grada pruža, između ostalog to je: Gradska kuća sa astronomskom kulom i satom Orloj, Crkva Sv.Nikole, Tinska crkva, rokoko palata Kinski (Palac Kinskych) iz druge polovine XVIII veka sa Nacionalnom galerijom grafike, kuća "Kod Minute", kuća "Kamenog zvona", Rudolfinum, kuće sa šarenim fasadama i neobičnim nazivima kao što su "Kuća pod kamenim stolom" ili "Kuća pod zlatnim jednorogom", zatim, univerzitet Karolinum, Barutna kula, Jozefov-jevrejska četvrt…pa krenimo redom.
Iznad trga dominiraju dve monumentalne, simetrične kule katoličke crkve Uspenje Bogorodice ispred Tina ili Tinska crkva (Týnský chrám) koja je jedna od najvećih svetinja Husita.

Crkva Uspenje Bogorodice ispred Tina ili Tinska crkva (Týnský chrám)

Obe kule su visoke 80 metara ali se čine mnogo višim. Jedna od njih je masivnija i predstavlja muškarca kao snažnijeg člana porodice, dok je druga elegantnija i nesto uža. Izgradnja crkve je početa 1365.god. a proširena je u vreme husitskih ratova, odnosno u vreme bune Jana Husa, dok su zvonici završeni u XVI veku. Ni nakon požara 1679.god. kada je izgoreo krov hrama nije promenila svoj gotski stil. Naziv je dobila po stazi koja se nalazi iza saborne crkve poznate kao Tin, a koja je ostatak srednjevekovnog naselja. U unutrašnjosti koja je u stilu baroka se nalazi limena krstionica iz 1414.god. koja se smatra najstarijom u Pragu.
Najinteresantnija građevina na trgu je nesumnjivo Gradska kuća iz XIV veka na koju je nadovezano nekoliko zgrada jedna uz drugu, ukrašene renesansnim i gotskim fasadama. Na njih je dozidana kula visoka 70 metara koja je u stilu gotike. Kulu pokriva kosi krov koji je karakterističan za prašku gradnju. Na vrhu kule se nalazi vidikovac sa koga se pruža zadivljujuć pogled na okolinu i svakodnevno se na njega može popeti od 09.00-22.00 h. Ulaznica je 100 CZK. Za predivnu panoramu grada i fotografije kao na razglednicama, ne propustite da se popnete. Možete do vrha stići i modernim i brzim liftom koji je ugrađen u unutrašnje zidove kule.
Najlepši deo Gradske kuće je astronomski sat Orloj iz XV veka i kažu da je njegov mehanizam najstariji tog tipa u Evropi. Ispred njega na svakih sat vremena se smenjuju grupe turista posmatrajući pokretne figure apostola, kao i figure koje simbolišu pohlepu, paganizam, sujetu i smrt. Od 1410.god. prikazuje dane, mesece, godine i pojedine planete. Čine ga tri dela: procesija apostola na vrhu, deo koji meri vreme i deo sa kalendarom. Za svaki sat postoji po jedna statua. Dvanest apostola je postavljeno na postolju iznad sata, a svih dvanaest se pokazuju u podne i glavna su atrakcija ne samo trga, već i Praga, a slobodno mogu reći i cele Češke. Kostur koji meri vreme predstavlja Smrt i povlači konce pogrebnog zvona jednom rukom. Drugom primiče staklo koje uveličava. Prozori iznad njega se otvaraju i pojavljuje se Isus sa 12 apostola. Iznad prozora se nalazi petao i kada se prozor na kraju procesije zatvori, on počinje da kukuriče i lupa krilima, te na taj način označava pun sat. Ostale figure su Turčin koji mrda glavom, tvrdica koji ljubomorno čuva svoju vreću sa blagom, kao i ohol i sujetan čovek koji se posmatra u ogledalu. Astronomsko biranje ima pozadinu koja predstavlja nebo i zemlju i okolni, sa četiri glavne komponente koje se kreću: zodijački prsten, spoljni rotirajući prsten, simbol koji predstavlja Sunce i ikonu koja predstavlja Mesec. Plavi krug u sredini predstavlja Zemlju, a gornji plavi je deo neba koje je iznad horizonta. Crvena i crna polja pokazuju delove neba ispod horizonta. Zlatni rimski brojevi na spoljnjoj ivici i plavi označavaju lokalno vreme u Pragu. Zakrivljena zlatna linija deli plavi deo u 12 delova i ti sati čine jednu polovinu vremena između izlaska i zalaska sunca i razlikuju se onako kako dani postaju duži ili kraći tokom godine.

Astronomski sat Orloj

Postoji i legenda o čuvenom satu Orloj, koja kaže da će grad zadesiti velika nesreća onog trenutka kada prestane da radi, zato ga Pražani pažljivo održavaju. 
Odmah pored Starogradske većnice, odnosno Gradske kuće se nalazi kuća "Kod Minute" (Dům u Minuty) u kojoj je porodica genijalnog pisca jevrejskog porekla Franca Kafke živela krajem XIX veka.
Preko puta Gradske kuće i kuce "Kod Minute" se nalazi kafana Milena koja je posvećena ljubavnici Franca Kafke-Mileni Jasenskoj.
Na trgu se nalazi i crkva Sv.Nikole (Kostel sv. Mikuláše). Današnja crkva je izgrađena na temeljima crkve iz druge polovine XIII veka. Od 1868.god. pa do početka Prvog Svetskog rata pripadala je pravoslavnoj crkvi, a od 1920.god do danas Čehoslovačkoj crkvi. Mnogo ranije pre toga je pripadala taboru Jana Husa a potom Katoličkoj crkvi. Njena kupola dominira nad panoramom grada.
Kuća Kamenog zvona je neorenesansna građevina iz XIX veka koja je izgrađena sa namerom da se u njoj nalaze galerije slika i zbirka antikviteta. Od 1946.god. ova zgrada poznata pod nazivom Rudolfinum je sedište Češke filharmonije u kojoj se nalazi poznat Dvoržakov koncertni hol u kom se svake godine održava "Praški prolećni muzički festival". Ukrašena je velikim brojem kipova najpoznatijih svetskih velikana klasike.
U poprečnoj ulici između ulica Celetna i Na Prikope smešten je Karolinum, najveći univetzitet u Srednjoj Evropi. Osnovao ga je Karlo IV 7.aprila 1348.god. i pored osnivanja Novog Mesta i Karlovog mosta, ovo je jedan od njegovih najznačajnijih poduhvata. Cilj osnivanja je bio da svom narodu olakša školovanje kako ne bi radi obrazovanja putovali po Evropi, već da bi i stranci dolazili u Prag i na njemu učili. Zgrada Univerziteta je prvobitno bila u gotskom stilu da bi nakon velikih rekonstrukcija dobila konačan barokni izgled. Karolinum je danas sedište Rektorata i centralnih institucija Karlovog univerziteta i u njemu zaseda akademski senat.
Češko pozorište (Stavovské divadlo) se nalazi između Starogradskog trga i Vaclavovog trga koji se nalazi u Novom Gradu. U ovoj baroknoj građevini je Mocart izveo premijeru opere "Don Gioavani" 29.10.1787.god. Prvi put je 1834.god. baš u njemu izvedena današnja Češka himna "Kde domov můj?" – "Gde je dom moj?".
Barutna kula (Prašná brána) je najreprezentativnija gradska kapija, jedna od 13 zaštitnih kapija gradskih zidina. Ova kula obeležava početak češkog "Kraljevkog puta" kojim su prolazile kraljevske svite i mnogobrojne strane delegacije. Izgrađena je u gotskom stilu, 1475.god. kao deo kapije između Starog i Novog grada na mestu stare uništene kapije, u vreme krunisanja kralja Vladislava II. Kasnije je spojena sa susednom Kraljevskom palatom, a ime Barutna kula je dobila u 18. veku kada je, pretpostavlja se, korišćena kao skladište za municiju. Prepravljena je 1886. godine od strane arhitekte Jozefa Mokera, kada joj je dodat krov u neo-gotskom stilu. Visoka je 65 metara i oduševljava majstorstvom izrade. Ono što je posebno ukrašava su figure čeških kraljeva.
Ako sa Starogradskog trga prođemo pored crkve Sv. Nikole, nailazimo na jevrejsku četvrt Jozefov (Josefov) od koje se u produžetku dolazi do Vltave i brodova kojima turisti sa reke razgledaju grad i Karlov most.

Jevrejska četvrt Jozefov (Josefov) - Klausova sinagoga (Klausová synagoga)

Jozefov je deo grada kog je 800 godina naseljavala jedna od najvećih jevrejskih zajednica u Evropi. Pored brojnih magičnih uličica i zanatskih radnji vreme kao da se ovde zaustavilo. Jevreji su Prag naselili još u X veku i u početku su bili u blizini dvorca, a od XII veka na suprotnoj obali Vltave, ovde u Starom Gradu. Do 1848.god. je prostor na kom su živeli bio ograđen zidovima i zatvoren, bio je to geto u kom je pristup vodi bio otežan a kuće trošne i nesređene. Na tom mestu se danas nalaze sinagoge, široke ulice i sređene kuće. Kralj Jozef II je 1781.god. ediktom skinuo sve zabrane za Jevreje i oni su u znak zahvalnosti svom delu grada dali naziv “Jozefov”. 1850.god je postao samostalni deo grada a o njemu najviše govore sinagoge. Najstarija  sinagoga je Staronova (Staronová Synagoga) iz 1275.god. I danas kao i vekovima unazad se na molitvama u njoj skupljaju ortodoksni Jevreji, dok žene ne mogu da ulaze ali, kroz male otvore mogu da prisustvuju molitvi.Majselova sinagoga je sagrađena 1592.god. i nekada je bila najbogatije dizajnirana bogomolja. Renesansna Pinkasova sinagoga je ukrašena prelepim vitražima i u njoj se čuva potresna slika o žrtvama holokausta 77297 Jevreja iz Češke i Moravske. Njihova imena i prezimena su upisana na unutrašnjim zidovima sinagoge. Sinagoga Tempel je bogato ukrašena spolja u pseudomauritanskom stilu a i iznutra je puna prelepih ukrasa. Poznata je kao Španska (Španělská synagoga) jer podseća na Alhambru u Španiji. U njoj se nalazi stalna izložba istorije Jevreja. Klausova sinagoga (Klausová synagoga) datira iz 1694.god. Nedaleko od Pinkasove sinagoge (Pinkasova synagoga) se nalazi staro jevrejsko groblje (Starý židovský hřbitov) koje je nastalo u prvoj polovini XV veka. "Kuća zivota" kako ga zovu, smatra se da je najstarije jevrejsko groblje u Evropi. Više od 300 godina je bilo jedino mesto na kom je jevrejima bilo dozvoljeno sahranjivanje. Zbog nedostatka prostora, tela su sahranjivali jedna iznad drugih u 12 nivoa, pa se na tako malom prostoru može videti više od 12000 nadgrobnih spomenika. 1787.god. Jozef II je zabranio sahranjivanje u okviru gradskih zidina. Sinagoge, Muzej Jevreja i Jevrejsko groblje se mogu posetiti svakodnevno od 09.00-17.30 h osim subote i u dane jevrejskih praznika. Ulaznica je 300 CZK.
Nakon obilaska Jevrejske četvrti, uputili smo se ka Vltavi, gde smo se ukrcali na brod, kojim smo uz zvuke Dvoržaka Smetane krstarili Vltavom diveći se palatama i ukrašenim fasadama koje su već u polumraku delovale zadivljujuće lepo i impozantno. Prošli ispod Karlovog mosta i tek tada, približavajući mu se sagledali svu njegovu lepotu. Ja bih vam iskreno preporučila da ne izostavite krstarenje Vltavom. U agencijskom aranžmanu, ono je koštalo 20 evra i u cenu je bilo uključeno jedno piće po izboru i kolač. Ipak, to je i najmanje bitno, upoznati Prag sa reke je zaista trenutak za dugogodišnje sećanje.
Pisanjem ovih putopisa iz Praga, imala sam nameru da probudim želju za putovanjem onima koji ga još nisu posetili i da uputstvima olakšam snalaženje, a onima koji su već bili, osvežim uspomene. Verujem da će vam, ako pratite ova uputstva, većim delom biti od koristi. 
Mesto za vašu reklamu. Ukoliko ste zainteresovani kontaktirajte me na sd.sladjana@gmail.com
Što slučajno, što namerno, uglavnom ničim izazvano, malo putujem, malo pišem, malo i fotografišem. Da iz sećanja ne izbrišem, dođoh na ideju da na blogu ponešto i zapišem :) [Slađana Marić] (https://lh5.googleusercontent.com/-uPBpldK3rCU/AAAAAAAAAAI/AAAAAAAAAAA/OTp4WBJB4_g/s96-c/photo.jpg)